Peter Kukac Nađapati (Nagyapáti Kukac Péter, Bačka Topola, 1908 – Bačka Topola, 1944), spada među prve slikare koji stvaraju u naivnom maniru u Vojvodini, ali i na širem prostoru nekadašnje Jugoslavije. Njegov slikarski talent podržao je 1923. Peter Bičkei, (Bicskei Péter) profesor u građanskoj školi u Bačkoj Topoli, dakle pre nego što su iz anonimnosti otkriveni naivni slikari Hlebina, Kovačice ili Oparića. Iako je pohađao sate slikanja kod Olaha, Kukac je razvijao samostalno svoju autentičnu naivu, ne povinujući se normama školovanja u institucijama. Jedan deo njegovog stvaralaštva spada među vredne primere naivnog slikarstva (Ninkov 2008). Kao svojevrsni slikar zavičaja, na svojim slikama beleži široke prizore, momente iz života ljudi koji su ga okruživali koji obiluju mnoštvom detaljnih prikaza, najčešće pejzaža, prizora sa salaša, ali i portreta. Mnogo je slikao po salašima po narudžbi, zarađujući za život na taj način. Veliki broj njegovih radova danas se nalazi u privatnom vlasništvu, a oni čine i deo zavičajne likovne zbirke Muzeja u Bačkoj Topoli te Gradskom muzeju u Subotici.
Ljubica Vuković Dulić
Literatura:
1. Ninkov K. Olga (2008): Otkrivanje Nađapati Kukac Petera. In: Náray Éva (ur.) Nagyapáti Kukac Péter. Lavik 92 –Timp, Bačka Topola.